August, mjesec koji bi trebao biti mjesec ubiranja plodova sa Gradačačkih polja ove godine je mjesec borbe za očuvanje domovine.

August, mjesec koji bi trebao biti mjesec ubiranja plodova sa Gradačačkih polja ove godine je mjesec borbe za očuvanje domovine. Borba se vodila 4 godine ali za mještane Mionice 2 ovaj mjesec je bio ponajteži. Jutro 19.08.1992.god se nije razlikovalo od predhodnih osim što je bilo nešto toplije nego inače. Mionica je i predhodne noći bila granatirana kao i skoro svake noći zadnjih mjeseci. U popodnevnim satima pojačana je paljba sa agresorskih položaja na trenutak kroz buku i odjek granata koje su padale po kućama se začula neobična grmljevina. Kako se pojačavala agresorska paljba tako se i pojačavala buka iz pozadine. Buku je pravila kolona tenkova koja se spuštala niz brdo udaljeno 300-400 m od rovova naših boraca. Tenkovi su bili nešto s čim se većina naših boraca susrelo po prvi put na otvorenoj liniji, ali ni to ih nije obeshrabrilo u naumu da odbrane svoja ognjišta pa i po cijenu svojih života. Tenkovi su se priližavali našim položajima ali zbog gustog raslinja nisu bili uočljivi sve dok se nisu pojavili na mjestu gdje je prije rata postojao manji most na Briježnici. Most je srušen na početku agresije u nadi da će to usporiti neprijatelja pri ulasku u selo. I usporio ih je ali samo nekoliko minuta, jedan za drugim su prelazili preko ostataka betonskih ploča i zbog toplote tog ljeta presušjele rijeke. Dva su već bila na drugoj obali ali zbog stalnog granatiranja rovova naših borci nisu bili u mogućnosti otvoreno pucati na njih. Praga na obližnjem uzvišenju je onesposbljena dejstvom hrabrog borca iz pozadine naše linije. Pri prelasku tenkovi su se pozicionirali na 50-100 metara od 2 naša rova i dejstvovali su po kućama. Pored ovih „željeznih divova“ iz presušjele rijeke su počeli izlaziti dobro naoružani neprijateljski vojnici. Otvorena je vatra na nekih 50-tak metara, borci su bili praktično lice u lice jedni drugima. Nakon nekog vremena tenkovi su se nastavili kretanje sve više se približavajući našem rovu. U rovovima je bilo svega 3 granate za rpg od čega su 2 već bile neuspješno upotrijebljene. Kad se jedan od tenkova(T-84) približio na 20-tak metara od našeg rova vidjevši da ako ga ne zaustave sigurno ulazi u selo a s njim i pješadija što bi na posljedku značilo padanje sela, hrabri borac 107. brigade 3. čete 3. bataljona izlazi van rova. Bez ikakve zaštite staje ispred tenka i iz neposredne blizine posljednjom granatom uspijeva pogoditi tenk i time ga onesposobiti. Ovaj momenat je dao moral iscrpljenim borcima i sam preokret u borbi. Vidjevši da će prije umrijeti nego pustiti neprijatelja među svoje kuće prisvojena vojska JNA i Srbijanski dobrovoljci (Niški specijalci) se sa većim gubitcima povlače. Onesposobljeni tenk su uspjeli izvući zakačivši ga za drugi. Na našoj strani pored mnogo ranjenih poginuo je i jedan borac.

Nakon samo 2 dana od ovog napada 21.08.1992.god ponavlja se sličan scenario. Dva neprijateljski tenka (T-55) dolazi do gore pomenutog mostića. I puna 2 h dejstvuje u prekidima od 10-15 min po obližnjim linijama. Borac iz Mionice star svega 17 godina zoljom uspijeva pogoditi jedan od tenkova koji se povlači dok drugi nastavlja sa dejstvom. Komadantu 3 čete je bilo čudno što tenk ne pokušava preći na drugu obalu te sa još par vojnika kreće prema drugom kraju linije udaljenom oko 1km. Stigavši blizu moglo se vidjeti da su neprijatelji zauzeli zadnju kuću u selu i obližnju farmu. Jedan od vojnika koji su bili sa komadantom je bio i vlasnik imanja koje su neprijatelji zauzeli. Linija odbrane je bila probijena a istaći se može to da je borac u želji da odbije napad, RPG-om pucao u vlastitu kuću u kojoj su bili neprijatelji. Nakon višesatne borbe 2. i 3. četa uspijevaju navesti neprijatelje na povlačenje i ponovo uspostaviti liniju. Nakon 10-15 dana u blizini imanja je pronadjen neprijateljski vojnik sa ruskim dokumentima kao i mnoštvo opreme sa obilježljima niških specijalcijalaca. Cijena odbrane je ponovo plaćena stradanjem 2 naša vojnika kao i mnogim ranjenim.

Ovo su samo dva napada koje su pretrpjeli stanovnici Mionice tokom 4 godine borbe za očuvanje Gradačca i BiH.