Rano je jutro 5. augusta 1995. godine.
Borci 505. bužimske viteške brigade Armije Republike Bosne i Hercegovine, krenuli su na borbeni zadatak, spajanja sa vojskom Republike Hrvatske.
Komandnat Izet Nanić kreće u svoju posljednju bitku. Kretali su se teritorijom Hrvatske ka Dvoru na Uni, kroz šumu, u rejonu Vijenca, ispod Kote „Hleb“. Nailaze na tek osvojeni srpski bunker. Čuju se pojedinačni pucnji iz pušaka. Zastaju.
Komandant Nanić puca na zasjedu. Iz stojećeg stava rafalima zasipa neprijatelja. U jednom momentu, se baca na desnu stranu puta. Mijenja okvir. Ponovo otvara vatru.
Vodi se žestoka borba. Vatra je sve žešća i žešća. Komandant je pogođen. Pada na leđa. Nešto je htio reći…
Zajedno sa velikim komandantom poginuli su Meho Bašić, načelnik bezbjednosti 505. viteške brigade i dvojica njegovih pratilaca, braća Ismet i Suljo Isaković.
Neka im Allah podari lijepi dženet… i neka im je vječno hvala da se nikada ne zaborave ova imena koja su svoje živote dali da bi mi danas disali slobodu!
ps: isječak iz dokumentarnog filma Avde Huseinovića – SANA 95. – NEDOVRŠENA POBJEDA
Nema komentara:
Objavi komentar