Odbrana Žepe traje već punih 17 mjeseci. Sve što se u Žepi kreće, čudom je ostalo živo. Moje procjene su daje po glavi stanovnika u Žepi palo najmanje dvije tone eksploziva. Nema šta nisu pokušali. Jedino atomska bomba nije upotrebljavana protiv nas.
Razgovaramo s legendarnim komandantom oružanih snaga Zepe, prilikom njegovog boravka na posljednjem zasjedanju Skupštine RBiH i Bošnjačkog sabora. Ovo je prvi intervju za neke novine kojeg je dao nepobjedivi komandant Zepe. Recite nam kako je u Zepi?
PALIĆ: Pa, sad je relativno dobro. Imamo još uvijek nešto hrane, uspjeli smo odbraniti i sačuvati narod. Trenutno, poslije zadnje četničke ofanzive, u Zepi je ostalo oko šesnaest hiljada stanovnika. Život se polahko normalizira. Osnovna škola radi. Zepa je bila mjesna zajednica, sad će, ako Bog da, biti općina. U Zepi će uskoro početi sa radom i srednja škola. Kadra ima, djece, fala Bogu, ima i učit će bosanski jezik i našu historiju, a ne tuđi kao do sada.
Po onome što je Zepa do sada uradila, sasvim je izvjesno. Ući će u sve udžbenike vojne strategije i ratovanja ali i u sve nacionalne udžbenike bošnjačkog naroda. Do sada samo o herojstvu Zepe slušali smo iz šturih izvještaja radioamatera. Kažite, molim Vas, za čitaoce Ljiljana, kako se Zepa branila i odbranila?
PALIC: Odbrana Zepe traje već punih 17 mjeseci. Mi ovdje nećemo pričato o nama, ali o našim herojima hoćemo. Sve što se u Zepi kreće, čudom je ostalo živo. Moje procjene su da je po glavi stanovnika u Zepi palo najmanje dvije tone eksploziva. Nema šta nisu pokušali. Jedino atomska bomba nije upotrebljavana protiv nas. Prvi počeci pružanja otpora agresoru u Zepi sežu na sam početak agresije. Narod je bio goloruk. Prvo oružje bilo je, vjerovali ili ne, drveće, stijene, nekoliko lovačkih pušaka, nekoliko pušaka iz stanice policije, dakle, 10 do 15 pušaka ukupno. Time smo počeli. Tenk na čelu kolone zaustavili smo dugačkim oborenim stablom. Tad su četnici doživjeli svoj prvi veći poraz. Bio je to 4. juni prošle godine. Izgubili su tada 364 četnika. Uništen je kompletan bataljon četnika sa punom opremom.
Uvukli smo ih u jedan kanjon gdje su se pokušali braniti, ali se nisu odbranili. Stijenama, trupcima stabala i pojedinačnom paljbom uništili smo ih. Svaki metak bio je pun pogodak. U nas nije bio rafalne paljbe. Tada smo došli do jedne malo veće količine naoružanja. Nama je pet hiljada metaka značilo mnogo. Zarobili smo protivavionske strijele kojima smo onemogućili da nas bombardiraju u niskom letu, a sa većih visina nisu bili precizni. To je sačuvalo Zepu. U zadnjoj ofanzivi, koristeći jedan mitraljez i stalno ga premještajući, simulirali smo više mitraljeskih gnijezda. Pješadijskim oružjem pucali smo kroz improvizirane cijevi da bi izgledalo kao da pucamo PAM-om. Dovijali smo se na razne načine. Kod nas se pucalo da pogodiš. Nije bilo metka koji je promašio. Sjećam se da smo jednog dana bili došli u situaciju da smo ostali sa samo osam metaka. Da, dobro ste čuli, sa osam metaka. Jedan naš borac našao je mrtva četnika na kome je bilo 800 komada metaka. Dragi Allah nam se, u gotovo bezizlaznoj situaciji, smilovao.
Koji Vam je dan u proteklih 17 mjeseci bio najteži? Je li bilo takvih dana ili su s najteži?
PALIĆ: Najteži dan koji sam ja, kao kamandant, zapamtio je 15. septembar, kada smo ostali, ne bez municije nego bez nekih naših hrabrih ljudi. Poginuo mi tada Fadil Turković i Adem Zimić, ranjeno mi je 11 boraca. Izdržali smo tri dana uzastopne strahovite cetničke napade. Četnici su imali naredbu da po svaku cijenu zauzmu taj vrh bez obzira na žrtve. Bio je to njihov treći pokušaj da zauzmu kotu koju smo branili. Bile su to specijalne cetničke jedinice iz Knina, Bosanske krajine, Niša… Tad su doživjeli veliki poraz. Kota koja je bila jako važna je odbranjena.
Pored četničke, za Žepljane posebnu opasnost predstavljala je glad. Kako ste sehranili?
PALIC: Veliki neprijatelj bila nam je glad. U Zepu ništa nije dolazilo. “Prvi konvoj sa hranom došao je nakon 9 mjeseci, u februaru ove godine. Četnici su neprekidno propagandom širili laži kako u Zepi ima dovoljno hrane i zaustavljali konvoje. Bio je to psihološki pritisak na nas. Borci nisu jeli po pet dana. Jeo je samo onaj koje morao jesti. Narod je hranu raspoređivao kako je najbolje mogao rasporediti. Izgledali smo jadno. Ljudi su umirali, djeca pogotovo. No, unatoč svemu tome, mi smo, uz Božiju pomoć, izdržali. Zahvaljujemo se svima koji su nam na bilo način pomogli.
Možete li nam opisati situaciju nakon dolaska UNPROFOR-a u Žepu, dalije bol gore sa njima?
PALIĆ: Ne možemo se puno osloniti na snage UN-a da će nas braniti od četnika. Međutim, nećemo zaboraviti ni ono dobro što su uradili. Ipak, pruzili su nam neku pomoć. Pomoć koju su pružili u prvih deset dana nakon njihova dolaska je sve što su dosada učinili. UNPROFOR i naša strana potpisali su sporazum po kojem smo dobili manje nego što je bilo dogoreno. Srbi se nisu povukli unatoč ultimatumu koji im je UNPROFOR uputio. Četnici sada, uz pomoć UNPROFOR-a, pokušavaju izvući naše oružje koje miruje i koje smo izvukli iz dogovorene zone. Četnici koriste sve načine da ga izvuku iz Žepe, ali na to nikada nećemo pristati. Ne vjerujemo ni četnicima ni UNPROFOR-u. Mi smo najsigurniji u sebe. Nećemo odbiti bilo čiju pomoć, moramo se sami braniti. U zoni još uvijek ima oružanih četničkih provokacija. Oni pucaju PAM-ovi-ma PAT-ovima, pješadijskim naoružanjem, povremeno granatiraju itd. Upućivali smo primjedbe UNPROFOR-u zbog četničkih provokacija, ali nema velike fajde od tih naših primjedbi. UNPROFOR je statičan, daleko je od onoga što bi morao raditi i za stoje dobio mandat.
U zadnjoj ofanzivi, koristeći jedan mitraljez i stalno ga premještajući, simulirali smo više mitraljeskih gnijezda. Pješadijskim oružjem pucali smo kroz improvizirane cijevi da bi izgledalo kao da pucamo PAM-om. Dovijali smo se na razne načine. Kod nas se pucalo da pogodiš. Nije bilo metka koji je promašio. Sjećam se da smo jednog dana bili došli u situaciju da smo ostali sa samo osam metaka. Da, dobro ste čuli, sa osam metaka. Jedan naš borac našao je mrtva četnika na kome je bilo 800 komada metaka. Dragi Allah nam se, vidite, u gotovo bezizlaznoj situaciji, smilovao.
Koji su trenutno najveći problemi u Žepi?
PALIĆ: Problem je smještaja velikog broja nezbrinutih ljudi. Mnogi ljudi još uvijek žive po šumama. Kako ih pripremiti za zimu, osigurati bilo kakav krov nad glavom, nahraniti… Nešto hrane prikupili smo, a nešto i dobili. Bit će još, nadamo se.
Kako dalje?
PALIC: Ovdje u Sarajevo došli smo kazati da bez teritorijalnog povezivanja i sa Goraždem i sa Sarajevom i sa Srebrenicom Zepa ne može opstati. Mi ćemo se i dalje braniti. Hoćemo da živimo sa svim narodima i mi još nikoga nismo napali. U Žepi se vodi isključivo odbrambena borba. Branit ćemo se i očuvati naša ognjišta. Ali mi ne možemo pristati na tri metra asfalta kao koridor. Naš koridor sa ostalim Bošnjacima mora biti nepovrediva teritorija u kontinuitetu. Žepu niko ne smije izdati.
Nema komentara:
Objavi komentar